Peto izdanje Brgudac Art & Samnja održano je 26. rujna, a ovogodišnji samanj bio je najveći do sada – okupio je rekordna 32 izlagača i brojne posjetitelje koji su u Brgudac pristigli iz raznih krajeva Istre i Primorja.
Sunčan jesenski dan, koji je više podsjećao na produženo ljeto, bio je kao stvoren za cjelodnevno druženje na Ćićariji. A Brgudac je ponovno pokazao da za dobru feštu nije presudna veličina mjesta nego puno vrijednih ruku i još više dobre volje.
Dan je započeo tamo gdje u Brgudcu mnoge dobre priče i počinju – u prirodi.
Planinarska šetnja „Putevima Babucere“, uz licencirane vodiče Planinarskog društva Glas Istre, povela je sudionike stazama oko sela i kroz krajolik Ćićarije.
Bila je to prilika da se prije otvaranja samnja malo protegnu noge, udahne svježi ćičarijski zrak i Brgudac upozna iz neke druge perspektive.
Ovogodišnji samanj okupio je dosad najveći broj izlagača.
Na 32 štanda našli su se domaći proizvodi, rukotvorine, suhomesnati proizvodi, prirodna kozmetika, proizvodi od konoplje, drveni predmeti i brojne druge stvari nastale vrijednim rukama malih proizvođača, obrtnika i kreativaca.
Posebno nas veseli što nam se izlagači iz godine u godinu vraćaju. Posebno nas veseli što nam se izlagači iz godine u godinu vraćaju.
Jer upravo je to od početka bila jedna od ideja samnja – stvoriti mjesto na kojem se domaći proizvođači, kreativci i posjetitelji ne susreću samo jednom, nego se iz godine u godinu ponovno pronalaze u Brgudcu.
Dok su odrasli obilazili štandove, kušali proizvode i družili se, najmlađima nije nedostajalo avanture.
U Brgučkoj avanturi s Markom, uz Marka Sladića, djeca su krenula u šumu, istraživala, učila snalaziti se u prirodi, rješavala izazove i jednostavno – bila djeca.
Bez ekrana, između stabala, u blatu, travi i šumi.
U Brgudcu nekako i dalje vjerujemo da su to najbolje moguće kulise za djetinjstvo.
Nešto mirniji, ali jednako kreativan program ponudila je promocija autorske slikovnice „Avanture mladog gospodina Lisca“ Anje Mirić.
A za odrasle željne stvaranja održana je radionica Wine & Art – „Kist u ruke, Kapić u čašu!“, koju je vodila Ani Jakopović iz Skillaba Opatija.
Uz pogled prema Ćićariji, čašu vina Vinarije Kapić i kist u ruci nastajala su mala umjetnička djela – neka sigurnijim, neka nešto hrabrijim potezima.
I upravo je to „Art“ u našem Samnju.
Ne mora sve biti staro da bi pripadalo tradiciji jednog mjesta. Nove priče mogu nastajati uz stare, ako pritom ne zaboravljamo odakle smo krenuli.
Ovogodišnji Brgučki pijat ponovno je mirisao na jela koja se na Ćićariji dobro poznaju.
Na meniju su bili žgvacet i palenta, klobasica i kapuz, fažol i koromač, gulaš z frkatići te jota od repe.
Bez velikih gastronomskih filozofija.
Dobra domaća jela, onakva kakva su se ovdje kuhala desetljećima.
Za žeđ – naravno, Vrhunska Brgučanka, bira proizvedena od vode s izvora Korita podno Brajkovog vrha.
Jer ako već nešto radimo u Brgudcu, red je da bude domaće.
Jedan od emotivnijih trenutaka ovogodišnjeg programa bila je projekcija dokumentarnog filma „Ne zabite se vrniti“.
Film govori o Ćićariji i ljudima koji su s nje odlazili, o uspomenama, povezanosti s rodnim krajem, govoru, pjesmama i bugarenju.
Nastao je u sklopu prekograničnog projekta Baština Ćićarije / Izročilo Čičarije, koji povezuje hrvatsku i slovensku stranu naše planine.
Teško je zamisliti prikladnije mjesto za projekciju takvog filma od Brgudca.
Brgudac danas ima svega 25 stalnih stanovnika.
I zato svaki put kada selo ispune stotine koraka, razgovori, dječji smijeh, glazba i mirisi hrane, postane još jasnije koliko jedna mala zajednica može napraviti kada se oko nje okupe ljudi kojima je do nje stalo.
Iza Brgudac Art & Samnja ne stoji velika organizacijska mašinerija.
Stoje volonteri.
Mještani, vikendaši, članovi Udruge Babucera i prijatelji Brgudca koji možda ovdje ne žive i nisu članovi Udruge, ali kada treba postaviti štand, skuhati, prenijeti, počistiti, dočekati goste ili riješiti sto drugih sitnica – jednostavno dođu.
Bez njih Samnja ne bi bilo.
I možda je upravo to najveća vrijednost ove manifestacije.
Ne broj štandova, ne broj posjetitelja i ne broj programa.
Nego činjenica da se ljudi vraćaju.
Hvala svim izlagačima, izvođačima, voditeljima radionica, partnerima, sponzorima, volonterima i prijateljima Brgudca.
A najviše hvala svima koji ste došli.
Jer bez ljudi nema samnja.
A bez dobre kumpanije nema ni Brgudca.
Vidimo se dogodine!
