Pučka škola u Brgudcu

Osnivanje Pučke škole u Brgudcu

Školu u Brgudcu sagradili su sami mještani 1896. godine po nalogu c. kr oblasti. Brgučani siromašni ali jako vrijedni sagradili su školu kako bi djeci pružili priliku da steknu znanje i naobrazbu. Pomoć im je pružila Družba sv. Ćirila i Metoda.

Družba je nastojala pripomoći u izgradnji školskih zgrada u koje su se trebale smjestiti javne, pokrajinske škole, tako da je znatan dio prikupljenih sredstava bio iskorišten i u tu svrhu. Čak i kad bi, nakon duge borbe za osnivanje javne hrvatske ili slovenske pučke škole u pojedinom mjestu, školske vlasti dale za to odobrenje, problem je bio u tome što su mještani sami morali pronaći adekvatne školske prostorije, odnosno vlastitim ih sredstvima sagraditi. Tako je Družba pomogla i u podizanju školske zgrade u Brgudcu koju su mještani sami podigli.


Izvještaj Viktora Cara Emina na glavnoj skupštini Družbe sv. Ćirila i Metoda od 12. Lipnja 1902. godine o početku nastave 1901. godine nakon dugogodišnjeg čekanja učitelja. Družba sv. Ćirila i Metoda privremeno je poslala učitelja gosp. Josipa Svjetličića da se ipak u Brgducu za mnogobrojnu djecu održi nastava.

Djelovanje Družbe sv. Ćirila i Metoda

Kroz 1892. godinu, u trenutcima pripreme utemeljenja Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru, „Naša sloga“ objavljuje govore hrvatskih i slovenskih predstavnika u Istarskom saboru o pitanjima školstva, kao i niz članaka, pa i pjesama, kojima se nastoji mobilizirati narod i stvoriti atmosfera koja bi pridonijela uspješnom radu budućeg školskog društva.

U broju koji je izašao 18. kolovoza iste godine, u članku naslovljenom „Lega Nazionale“, uredništvo se, pišući o širenju Legine djelatnosti, obraća čitateljima sljedećim riječima: „Hrvati i Slovenci Istre! Hoćete li vi mirno gledati kako se vaša dječica otudjuju vašemu jeziku i vašoj narodnosti? Hrvati i Slovenci braćo! Gdjegod bili, hoćete li vi prekrižiti ruke, te nehajno motriti kako se na hiljade slavenske dječice u Istri utaplja u talijanskom moru?!“.

Šira je akcija započela nakon što je u Našoj slozi objavljena okružnica, sastavljena 5. srpnja 1893. godine, koju je tadašnje vodstvo Družbe uputilo svim hrvatskim i slovenskim rodoljubima s ciljem njihove mobilizacije u svrhu napretka hrvatskog i slovenskog školstva u Istri.

U okružnici se jasno navode razlozi osnivanja školskog društva: „Ciela znamenita sela i okolice neimadu ni pučkih škola, a u mnogo krajeva, gdje obstoje, jesu takove, da ne nose koristi, pače su često na štetu, jer nisu osnovane na zdravom temelju narodnoga jezika. Tako nam puk pogiba s jedne strane, jer mu ponestaje svake nauke i prosvietljenja, a s druge strane pogiba i naša narodnost pod uplivom tudjinstva i za nju lažne kulture“

U koparskom kotaru prva Družbina škola bila je, silom prilika, hrvatska jednorazrednica u Brgudcu u općini Buzet, u kojoj su na vlasti bili Hrvati.

Još sredinom 1890-ih godina, nakon što je Pokrajinsko školsko vijeće odobrilo osnivanje javne hrvatske škole, mještani su uz Družbinu pomoć sagradili školsku zgradu.

Međutim, školske su vlasti odugovlačile s namještenjem učitelja i Družba je u Brgudac kao učitelja uputila Josipa Svjetličića. Nakon što je on prešao u novootvorenu školu u Štokovcima, škola u Brgudcu ponovno je ostala bez učitelja. Budući da školske vlasti učitelja nisu poslale, Družba je ponovno namjestila svog učitelja i škola koja je trebala biti javna, postala je na neko vrijeme zapravo Družbina.

Družba ne samo da je pomogla u gradnji javnih škola, već je jednako tako nastojala, u skladu sa svojim kadrovskim i materijalnim mogućnostima, omogućiti njihov nesmetan rad ukoliko bi školske vlasti otezale s namještenjem učitelja ili pak njegovim uzdržavanjem.

Škola u Brgudcu, koja je od samog početka trebala biti javna, prešla je u pokrajinsku upravu 1908. godine jer se u godišnjem izvješću za tu godinu ona kao Družbina škola više ne spominje.

Gašenje Pučke škole

Naša sloga, 18. kolovoza 1910. školsko pitanje 1